Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sudbino nepoznata

vrijemeruza@gmail.com

Pružimo Pauli šansu za život


Jean Jacques Rousseau

Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojem me nitko neće slijediti. Hoću svojim bližnjima potpuno istinito prikazati jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja.

Ja sam. Osjećam svoje srce i poznajem ljude. Nisam nalik ni na koga od onih ljudi koje sam vidio: usuđujem se misliti da uopće nisam nalik ni na koga na svijetu. Ako i ne vrijedim više, barem sam drugačiji. Tek onda kad ljudi pročitaju ono što sam napisao moći će prosuditi je li priroda učinila dobro ili zlo što je razbila kalup u kome me salila. Neka trublja sudnjeg dana zaječi kad hoće, ja ću s ovom knjigom u ruci stati pred najvišeg suca.

Reći ću glasno:
Evo što sam radio, što sam mislio, što sam bio.Govorio sam jednako iskreno o dobru i o zlu. Nisam prešutio ništa nevaljalo, nisam dodao ništa što bi za mene bilo povoljno, a ako sam slučajno gdje upotrijebio po koji nevažan ukras, učinio sam to samo za to da ispunim prazninu koja bi nastala kada bi me pamćenje izdalo.

Mogao sam uzeti da je istinito ono za što sam znao da bi moglo biti istinito, ali nikada za ono za što sam znao da je lažno. Prikazao sam sebe onakvim kakav sam bio: koji put vrijedan prezira i podao, koji put dobar, plemenit i uzvišen. Otkrio sam svoju unutrašnjost tako kao što si je vidjelo ti, vječno biće !

Sakupi oko mene nebrojeno mnoštvo mojih bližnjih, neka slušaju moje ispovijesti, neka škrguću zubima zbog mojih sramotnih djela, neka se crvene zbog mojih nevolja. Pa neka svaki od njih jednako iskreno otkrije svoje srce pred tvojim prijestoljem i neka ti samo jedan od njih kaže, ako se usuđuje:
ja sam bio bolji od tog čovjeka....



Gnothi seauton
Ne borim se. Prepuštena valovima sudbine nepoznate, tek plutam. Između suza i ponekog osmjeha. Kada sam izgubila nit koja me vodila kroz život ? Ne sjećam se trenutka. Možda u nekim snovima, čežnji za nepoznatim. I koliko god mislila da upravljam, postala sam lutka na koncu. Između nekih ljudi, s pravom mogu reći, koji me ne zavrijeđuju. Ne zbog umišljenosti i bogatstva duha. Zbog svega na što sam naučila i što od vajkada imam u sebi. Oko sebe.
Znam da nisam mala curica niti takvom trebam ostati. Sfinga u svom vječnom pogledu u daljine, to sam. Jer iza tih brda, iza svega vidljivoga postoji ono nešto. Sigurna sam u to. Ono nešto moje, što izgleda u ovom životu neću dotaknuti. Kako to očajno boli...spoznaja da ne možeš protiv sebe same.

Tisuće nečijih sretnih trenutaka bit će kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Tisuće tuđih ljubavi bit će kao ova, ali ova nikada više.
Nikada, jedina konačnost.
Prvi put znam što je sreća, osjećam je, vidim, mirišem.
Cio svijet i cijeli svemir, nas dvoje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreća.
Da li je mogu zadržati ?
Meša Selimović "Tvrđava"


Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju.
Smije samo naslućivati i nagađati što u stvari doživljava.
Tek kasnije, kad mu skinu maramu s očiju, može pogledati
u prošlost i ustanoviti što je proživio i kakvog to smisla ima.
Milan Kundera "Smiješne ljubavi"



U jesen sam joj predložio da se vjenčamo. Iskreno sam to želio, nisam mogao zamisliti da
će biti nekako drukčije, ali sam pošteno rekao da sam rđava prilika, nemam ništa niti ima
izgleda da ću ikad imati i ne dobija mnogo udajom za mene. Možda nije ni pravo što joj to
nudim ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljeću je i nećemo imati ništa,
je li joj to dovoljno ?
Ali ona je još luđa od mene.
Voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Ništa mi drugo ne treba.
Meša Selimović "Tvrđava"



Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dvije ne samo različite,
nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi.
Ljubav se ne izražava kroz čežnju za fizičkim sjedinjenjem (ta se čežnja odnosi na bezbroj žena), nego kroz
čežnju za zajedničkim spavanjem (ta se čežnja odnosi samo na jednu ženu).
Milan Kundera "Nepodnošljiva lakoća postojanja"


...često se govori o ljubavi na prvi pogled: i suviše sam dobro svjestan toga da ljubav uvijek teži da sama od sebe napravi legendu i povratno od svoga početka stvara mir, zato neću tvrditi da radilo o tako nagloj ljubavi....



...ništa ne zbližava ljude brže (doduše često samo prividno i varljivo) kao otužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti koja uspavljuje sve strepnje i zabrane podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je naime odbaciti kultivirano suzdržavanje duše, kultivirane geste i mimiku, i biti jednostavan, ne znam kako mi je iznenada, bez pripreme uspjelo to da postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački tragao za svojim umjetnim likovima; ne znam; gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje....
MIlan Kundera




***Mrak666***
Ovog jutra,
nemoguće je,
sakriti naviku našeg propadanja.
Miris nakvašene fasade,
postaje opijum.
Sjenke plišane puti,
nose darove života.
Danas je ponovo umrla.
bio sam čist, dok leži,
perem ruke, umivam lice.
Sklanjam sitnice sa stola i mrve,
preostale razgovore,
naše ćutanje
i sve one stvari,
koje započinju razgovor.
Njih je sve više.
Teme kojima tupimo poglede.
Misao pretvaramo u naviku.
Trošimo vrijeme,
da bi se udaljili od mirisa drugog tijela,
pitanja , osjećanja, istine.
Sve smo dalje , više smo sami.
Danas je mrtva. Cementirano lice.
Nakvašena maska, znojem,
kajanjem , suzama.
Ulazim u sobu ,
skrećem pogled.
Znam da leži.
Ostavljam , ne provjeravam.
Žao mi je, što nisam sretan
da joj poklonim mir.
Radjam se u mrtvom krilu,
iznova i još jednom .
Proždirem utrobu koja truli.
Vrpcu sveg života,
omču ravnodušnosti,
taj izvor sveg radjanja.
Ustajali izvor,
odgadjanja bez odluke.
Ne znam da li diše.
Toliko dugo ne provjeravam,
ipak siguran sam.
Ona je mrtva. Sreća.
Dajem ti mir,
uzmi,
zakopaj ga u svoj grob.***Mrak666***
Mrak66